Naučnici su proučavali razlike između sukraloze i saharoze, aspartama, saharina i acesulfama kalijuma u smislu slatkoće, gorkog okusa, kiselosti, volumena i prisustva ili odsustva slatkog okusa. Otkrili su da je okus sukraloze najsličniji okusu saharoze, što ukazuje da njeno pojavljivanje predstavlja vrhunac zaslađivača visoke{1}}slatkosti. U nekim aplikacijama u proizvodnji hrane, aspartam ima dobar ukus, ali se lako razgrađuje i nestabilan; ciklamat i saharin imaju određene sigurnosne probleme i skloni su stvaranju gorkog okusa; tako-takozvani "proteinski šećeri" imaju nedosljedan sastav, lošu sigurnost i njihova upotreba može lako dovesti do prekomjernog nivoa saharina i ciklamata; šećerni alkoholi imaju nisku slatkoću, visoke troškove upotrebe, a njihov endotermni efekat rastvaranja je veći od saharoze. Iako lako stvaraju osjećaj hlađenja, njihov se okus razlikuje od zrele slatkoće saharoze. Sukraloza, s druge strane, ima slatkast okus vrlo blizak saharozi, vrlo je stabilna na toplinu, kiselinu i alkalije i ima visoku sigurnost. Njegove glavne prednosti su: visoka slatkoća, 400 do 800 puta veća od saharoze; sigurnost i ne{9}}toksičnost, bez nuspojava na ljudsko tijelo i certificirana od strane US FDA; niskokalorične, pogodne za osobe koje ne mogu konzumirati nutritivne zaslađivače, kao što su gojazni pacijenti i dijabetičari.
Također ne uzrokuje karijes i blagotvorno je za zdravlje zuba; dobra stabilnost, što omogućava dugotrajno-čuvanje, a njegova slatkoća se ne uništava pri visoko-preradi hrane; čista slatkoća, slična saharozi, bez gorkog okusa ili bez-aroma nekih drugih jakih zaslađivača; i niska cijena, koja košta 1/3 do 1/2 cijene saharoze za istu slatkoću.
